Kroz perspektivu psihologa i porodičnog terapeuta, Maje Savanović Zorić, koja je lično iskusila gubitak oca u ratu, možemo dublje razumjeti izazove s kojima se suočavaju porodice i mladi.

„U poslijeratnom društvu, teret traume može biti duboko usađen u tkivo porodica, prenoseći se s generacije na generaciju kao neprestana sjenka koja utiče na mentalno zdravlje i dobrobit pojedinaca. Kroz svoj rad kao psiholog i porodični psihoterapeut, suočavam se s ovom stvarnošću svakodnevno. Moje iskustvo i istraživanje posebno su usmjerili moju pažnju na transgeneracijsku traumu u kontekstu rodnog identiteta, gdje se dodatno suočavamo s kompleksnošću i osjetljivošću procesa“, navela je naša sagovornica.

„Odrastajući u porodici sa majkom i sestrom, budući da je otac poginuo u ratu, i sama sam bila suočena s teretom gubitka i traume. Kada sam i sama postala majka, razumijevanje mog iskustva podstaknulo me je da dublje istražim kako se takve traume prenose na sljedeće generacije“, nastavlja Maja.

Transgeneracijska trauma u ovom kontekstu može biti višestruko složena. Prvo, postoji trauma gubitka koji je prenesen kroz porodične linije, ostavljajući tragove emocionalne nestabilnosti i poteškoća u formiranju zdravih odnosa. Drugo, postoji društveni kontekst poslijeratnog društva koji može biti neosjetljiv ili neprijateljski prema drugim i drugačijim.. Ovo može stvoriti dodatni pritisak i konfuziju za adolescente koji se bore s identitetom i traumom.

U radu s mladima, posebno adolescentima, ključno je stvaranje sigurnog i podržavajućeg okruženja u kojem se mogu osjećati slobodno istraživati i izražavati svoj identitet. To podrazumijeva razumijevanje njihovih individualnih iskustava i emocionalnih potreba, uzimajući u obzir i transgeneracijsku traumu koja može oblikovati njihov unutarnji svijet.

Važno je takođe osvijestiti roditelje i ostale članove porodice o uticaju transgeneracijske traume i kako ona može uticati na njihovu podršku i razumijevanje. Porodična psihoterapija postaje ključna u pružanju podrške porodicama koje se suočavaju s ovim izazovima. Fokusirajući se na cijelu porodicu, terapija omogućava članovima da razumiju i obrađuju emocionalne i psihološke posljedice transgeneracijske traume. Terapeuti nude siguran prostor za porodice da procesuiraju svoje traume, razviju bolje međusobno razumijevanje i nauče nove načine suočavanja s emocionalnim izazovima. Kroz terapiju, mladi mogu obraditi svoje osjećaje, naučiti tehnike suočavanja i razviti emocionalnu stabilnost. Važno je uspostaviti siguran prostor za razgovor o teškim temama poput gubitka, identiteta i međunacionalnih tenzija, nudeći podršku i razumijevanje. Ova vrsta terapije ne samo da pomaže pojedincima da prevladaju traumu, već i jača veze unutar porodica i doprinosi izgradnji otpornijeg društva.

U zaključku, suočavanje sa transgeneracijskom traumom zahtjeva holistički pristup, a porodična psihoterapija može biti ključna u procesu iscjeljenja i obnavljanja porodičnih veza. „Dok se nosim sa izazovima i traumama u svojoj porodici, radim i sa drugim porodicama kako bih im pomogla da pronađu put ka emocionalnom i psihičkom ozdravljenju“, istakla je naša sagovornica na kraju.

Ovaj tekst nastao je kroz projekat „Prevencija sekundarne traume kroz osnaživanje – PRESTO“ koji se implementira u okviru projekta „Unapređenje društvene kohezije kroz saradnju u oblasti pružanja lokalnih usluga u Bosni i Hecegovini“ kojeg finansira Fond za izgradnju mira Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (PBF), a provode Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u ime Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini.

Izvor: Bijeljina Danas