SNSD, HDZ BiH i “Trojka” su po svemu sudeći postigli konsenzus po raznim pitanjima, od kojih su najbitniji pitanje Izbornog zakona BiH i reforme Ustavnog suda.
Od Dejtona do danas, svaki pokušaj reforme kao što su bili “Aprilski paket”, “Prudski proces”, “Butmirski paket” itd. je bio iniciran od strane eksternog faktora, i svaki je bio neuspješan jer je uvijek jedna od strana bila nezadovoljna. Imajući ovu činjenicu u vidu, ako bošnjačke stranke “Trojke” istraju i ne podlegnu pritisku, i ovaj dogovor bude ratifikovan, to će biti prvi put u istoriji postratne BiH da su etnonacionalne stranke postigle dogovor po najbitnijim pitanjima, a koja su, možemo slobodno reći, prijetila opstanku Bosne i Hercegovine u dosadašnjem (dejtonskom) formatu, i sve to bez uplitanja stranog faktora.
Lideri bošnjačkih partija su prvi put od ’95. godine preuzeli odgovornost, sjeli za pregovarački sto, i – realno sagledali situaciju. Ipak, njihov strah za promjenom, iako je ona bila osnovana neminovna, se donekle može razumjeti. Njihova prizma poimanja situacije u BiH je izgledala tako da Srbi imaju Srbiju, Hrvati Hrvatsku, a oni imaju samo Bosnu i Hercegovinu. Zato je njihov nastup ustavobranitelja nasuprot ustavoreformistima (Srbi, Hrvati) ugrađen u njihovu konstitutivnu ideologiju, i strah od gubitka hegemonije koju donosi aktuelni okvir Izbornog zakona, kao i Ustavnog suda, donekle razumljiv. Takva konstalacija ipak čini ovu državu teritorijom stalne nestabilnosti i pritajenog konflikta, i da bi to promjenili – potrebno je uraditi ovo što su uradili lideri stranaka “Trojke”. Da li će istrajati, vidjećemo.
Iako vjerujem da sve bošnjačke partije razumiju poziciju Srba i Hrvata u BiH, njihov gorenavedeni strah ih je do sad sprečavao da preuzmu odgovornost. Prvi predsjednik Slovenije Milan Kučan je rekao: “Kada razmišljamo o ideji da se u multietničkoj federaciji uvede većinski sistem glasanja, pitamo: je li to išta drugo do poricanje ravnopravnosti naroda, poricanje suvereniteta i prava na samoodređenje kao neotuđivog ljudskog prava”. Stavite ovo u kontekst sadašnjeg Izbornog zakona, odnosno sadašnje BiH, i sve vam je jasno. Srpski i Hrvatski strah od bošnjačke majorizacije u BiH je legitiman, pogotovo ako pogledamo skoru istoriju i koliko poguban ishod majorizacije, ili stranog intervencionizma može biti.
Na kraju bih dodao, ako je Evropi zaista stalo da ova država bude funkcionalna i kao takva kandidat za članstvo u njihovoj porodici, i ako ne postoje nikakve skrivene namjere, svim silama će podržati dogovor koji su postigli aktuelni politički lideri u BiH.
Piše: Aleksandar Ostojić
Izvor: Bijeljina danas