Ova djeca nemaju kupatilo, ova djeca nemaju nikakve uslove za život. Mama, tata, dječaci od tri i po i dvije godine žive u kući koja nema kupatilo, vodu, ima popucale zidove i plafona i krovom koji možda ne izdrži naredni snijeg.
Tata Mile nadniči gdje stigne, a mama Slobodanka brine o Nemanji i Urošu.
Nisu u prilici da plaćaju stanarinu, pa su se skućili u oronulom kućerku.
Slobodanka ne radi, muž ide kada god ima posla. Po cijeli dan za 50 maraka. Pa od toga što „zaradi“ kupuju djeci mlijeko, sirup za kašalj, poneku voćku.
Slobodanka obično za ručak sprema ono što ima, a to je pita, pasulj, čorba, makarone ili riža. Nemanju i Uroša iz „Mozaika prijateljstva“ obraduju slatkišima.
Spavaju u jednoj prostoriji, u kojoj plafon izgleda kao da će se urušiti. A nedavno je i prokislo, a i dimnjak je pukao. Želja joj je da joj djeca zimu ne dočekaju u trošnom objektu.
Izvor: Srpska info