On je ukazao da je takozvana "balkanska ruta", koja vodi iz Turske, preko Bugarske, Srbije, Hrvatske i Slovenije do Austrije, stari put za šverc, te da je samo došlo do promjene robe koja se švercuje.

Prema Gajgeru, stroga definicija organizovanog kriminala ne odgovara u potpunosti grupi kriminalaca na zapadnom Balkanu, ističući da se radi često o manjim klanovima i porodicama, odnosno bandama.

"Osnovna pravila kao što je 'Omerta', zakon ćutanja, koji zabranjuje članovima bandi da govore sa istražnim organima, važi svugdje, kao i mehanizmi sankcionisanja.

Međurim, hierarhije sa strogim strukturama se mogu manje naći u bandama na prostoru bivše Jugoslavije", objasnio je on.

Važan faktor za eksperta BK jeste što su granice Jugoslavije uvijek bile porozne i time plodno tlo za švercere, posebno što su Jugosloveni i za vrijeme Tita imali mogućnost putovanja i rada u inostranstvu.

Takozvani talas gastarbajtera tokom 60-ih i 70-ih godina bio je važan za razvoj organizovanog kriminala u Beču, ocijenio je Gajger dodajući da su gastarbajteri, po pravilu, bili manje upadljivi od lokalnog stanovništva, ali je bilo i onih koji su došli sa drugim namjerama.

"Razvila se scena kafića i kafana u Beču, takozvana "scena na Girtlu" (predeo Beča)", objasnio je on. "Otvarani su lokali poput 'Estrade' ili 'Lepe Brene', koji postoje i dan danas. U to doba su oni često bili mesto nasilnih obračuna, na primer 'Estrada', gdje je avgusta 1990. došlo do pucnjave sa dvoje mrtvih."

"Jako rano su Jugosloveni ušli i u posao crvenih fenjera, najprije kao tjelohranitelji, čuvari, a potom i kao 'kapoi' (šefovi)", izneo je detalje razvoja kriminala u Beču vezane za građane sa prostora bivše Jugoslavije.

Takođe, i među provalnicima su kriminalci sa prostora bivše Jugoslavije postajali sve aktivniji.

Gajger je naglasio da su još prije raspada bivše Jugoslavije pojedini narodi na zapadnom Balkanu bili upadljiviji policiji, po pitanju kriminala.

"Već tada su Srbi, Albanci i kosovski Albanci bili veoma aktivni, dok je bilo malo Slovenaca i Hrvata", ukazao je on.

Proces raspada bivše Jugoslavije, sa ratovima, gotovo ništa nije promijenilo kada je riječ o krimnalnim aktivnostima građana sa tog prostora.

Jedino što je austrijska policija uspjela da ustanovi jeste da su pojedini gastarbajteri koji su živjeli u Austriji putovali u svoju domovinu da bi učestvovali u ratu, a kao posljedica toga u Austriji se pojavilo oružje sa tog prostora.

Balkanska ruta, kako je podvukao Gajger, funkcionisala je sve vrijeme bez problema. Ako se danas analiziraju statistički podaci Ministarstva unutrašnjih poslova Austrije, u 2010.

Srbi se nalaze na prvom mjestu, od svih zemalja bivše Jugoslavije, osumnjičenih za krivična djela u Austriji.

Čak 46 odsto prošle godine prijavljenih krivičnih djela, koje su počinile osobe sa zapadnog Balkana, pripisana su licima iz Srbije. Zatim slijede Bosanci (24 odsto), pa Hrvati (13 odsto), Makedonci (6 odsto) i Albanci (1 odsto).

Ako se uzme u obzir ukupan broj prijavljenih krivičnih djela koja su počinili stranci, građani Srbije se sa 8.117 nalaze na drugom mjestu u statistici iz 2009, a prvi su Nijemci sa 8.323.

U oblasti organizovanog kriminala grupe sa prostora bivše Jugoslavije, prema Gajgeru, bave se prije svega trgovinom ljudima, prebacivanjem ilegalaca, švercom narkotika (heroin iz Avganistana) preko balkanske rute, kao i organizovanim provalama i pljačkama, kao što je to činila banda "Pink Panter".

Balkanska ruta za organizovani kriminal, kako je naglasio Gajger, nije izgubila na značaju, ali nije ni dobila na njemu. Zemlje bivše Jugoslavije su s tim u vezi tranzitne, kao i Austrija.

Izvor: nezavisne.com