Katastrofa se dogodila tokom testiranja mogućnosti parne turbine da napaja pumpe za napojnu vodu u slučaju potrebe, odnosno ukoliko istovremeno dođe do prekida napajanja i pucanja cijevi za rashladnu tečnost.

Iako je obližnji grad Pripjat evakuisan narednog dana, dva miliona stanovnika Kijeva nije obaviješteno, uprkos opasnosti.

Ostatak svijeta za katastrofu je saznao tek nakon što je u Švedskoj otkriveno pojačano radioaktivno zračenje.

Nakon slučajnog pada snage reaktora na gotovo nulu, operateri su ponovo pokrenuli reaktor pripremajući se za test turbine sa zabranjenom konfiguracijom kontrolne šipke.

Nakon uspješnog završetka testa, reaktor je zatim zatvoren radi održavanja.

Zbog raznih faktora, ova akcija je rezultirala udarom struje u bazi reaktora koji je doveo do pucanja komponenti reaktora i gubitka rashladne tečnosti što je dovelo do eksplozija i topljenja.

Potom je uslijedio požar u jezgru reaktora koji je trajao do 4. maja 1986. godine tokom kojeg je došlo do širenja radioaktivnosti po SSSR-u i Evropi.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) procjenjuje da je oko 30.000 smrtnih slučajeva povezano sa ovom katastrofom, dok je više od sedam miliona ljudi bilo izloženo radijaciji nakon incidenta.

Prva žrtva u Černobilju bio je Valerij Kodemčuk, radnik koji je pratio rad vodenih pumpi.

Oko 680.000 vojnika, stručnjaka i dobrovoljaca učestvovalo je u saniranju posljedica nesreće, a među njima je bilo i 14 novinara, od kojih je osmoro preminulo.

Radioaktivna prišina iz Černobilja stigla je sve do sjevera i zapada Evrope, a navodno čak i do istočnog dijela SAD.

Procjenjuje se da je eksplozija oslobodila najmanje 400 puta više radioaktivnih materija od bombe koju su Sjedinjene Američke Države bacile na Hirošimu u Japanu 1945. godine.

Grad Pripjat, u kojem su uglavnom živjeli radnici nuklearne elektrane sa porodicama, potpuno je evakuisan.

Procjenjuje se da će biti potrebno da prođe više od 3.000 godina da bi Pripjat ponovo bio bezbjedan za život i stanovanje.

Izvor: Glas Srpske