Nova administracija predsjednika Donalda Trampa na prvo mjesto stavlja slobodu, onu slobodu koja je srž Deklaracije o nezavisnosti, što je kroz istoriju bilo sinonim za Ameriku.

Džej Di Vens na minhenskoj bezbjedonosnoj konferenciji kaže:

”Ne možete ograničiti inovativnost ili kreativnost, isto kao što ne možete natjerati ljude šta da misle, šta da osjećaju i u šta da vjeruju. U grad Vašington je došao novi šerif. Pod vođstvom Donalda Trampa možda se nećemo slagati sa vašim mišljenjem, ali ćemo se boriti da ga branite u javnosti, slagali se sa vama ili ne.”

Kakva promjena u odnosu na politiku američkih Demokrata šaljivo personifikovanu u djedu Radetu iz Bašte sljezove boje koji kad kaže da je vuk zelen – on je zelen i tačka!

Ne možete da poništite izbore u suverenoj evropskoj državi, članici Evropske unije, samo zato što vam se ne sviđa rezultat izbora. Ne možete tjerati društva u pravcu ukidanja tradicionalne porodice ako to ona ne žele. Ne može se ukidati nacionalna država na uštrb nekontrolisanih migracija ljudi koji dolaze iz drugih, slobodno rečeno, civilizacija. Nacionalna država je ukorijenjena u našem identitetu i ona svoj osnov crpi iz kulture koja ima istorijsku, antropološku i moralnu dubinu. Da li je bilo šta moralno došlo sa Zapada za vrijeme liberala?

Uzmimo za primjer Evrosong i Olimpijske igre. Ovi globalno praćeni događaji su služili kao platforma za promovisanje “woke” ideologije u kojoj su ljudi “probuđeni” samo ako su nastrani. Agresivno nametanje ideologije protiv koje ako se pobunite imate problem.

Video od prije par dana u kome Džej Di Vens šalje poruku mladim muškarcima koje savjetuje da da, parafraziraćemo, “ne dozvole slomljenoj kulturi, koja ih tjera da potisnu svaku mušku potrebu, da se odreknu porodice, da im kaže su loši samo zato što su mladi muškarci, koji vole da se šale, da popiju pivo sa prijateljima”, budi nadu i govori nam da su Amerikanci glasali da Amerika “ozdravi”. Da svijet “ozdravi”.   
Možda je malo kontradiktorno reći da se američka politika vraća tekovinama Vilsona i Ruzvelta imajući u vidu da je prvi bio idejni tvorac, a drugi realizovao ideju kolektivne bezbjednosti oličene u organizacijama kao što su Ujedinjene nacije i NATO. Ipak, NATO je daleko od one organizacije kakva je trebala biti. Ovu dvojicu izvanrednih predsjednika smo spomenuli najprije zbog svojih humanih i pacifističkih ideja, i hrabrosti zbog koje su bili spremni na ustupke, radi višeg, ljudskog cilja. Sjetimo se samo Krimske konferencije (Jalta).

Život Abrahama Linkolna je bio prožet uvjerenjem: Slobodan sam, dakle postojim. Linkoln je i u ratnim uslovima bio odlučna pristalica slobode štampe. Jednom generalu je pisao da izuzetno može zabraniti izvjesni dnevni list kada očigledno nanosi štetu vojsci pod Vašom komandom: ni u kom drugom slučaju ne smijete ometati izražavanje mišljenja u bilo kom obliku, niti dopustiti da to drugi silom čine. Uporedimo taj stav sa današnjom “kontrolom dezinformacija” kojom su liberalne elite uticale na to da drugačije mišljenje dođe u javnost.

Valjda i Srbi u BiH dočekaju demokratiju američkog tipa. Dok se to ne desi, oni predstavljaju živi primjerak da se jednom narodu nameće Dan državnosti koji oni ne priznaju, a ne dozvoljava, šta više sudi, kad slave onaj koji su oni izabrali. Nameće im se tuđa istorija, protiv koje kad kažete riječ bivate krivično gonjeni.

Demokratski izabranom predsjedniku se sudi jer je poštovao Ustav.

Aleksandar Ostojić, Master politikolog za međunarodne poslove

Izvor: Bijeljina danas