Studentski protesti u Srbiji nisu samo odraz nezadovoljstva politikama obrazovanja ili ekonomskom nesigurnošću – oni su simptom dubljeg društvenog raskola između generacija koje su odrastale u različitim realnostima. Mladi danas ne pristaju na šutnju. Oni su rođeni u eri informacija, imaju pristup znanju i svijetu na način na koji ga prethodne generacije nisu imale. To ih čini hrabrijima, ali i svjesnijima nepravde oko sebe.
Snaga kolektivnog identiteta je ključna u studentskim pokretima – upravo zajedništvo daje studentima snagu da istraju. Kada vidimo mlade ljude kako se udružuju u ime viših ciljeva, to je signal da društvo mora obratiti pažnju. Oni nisu apatični, nisu nezainteresirani – oni su ti koji stvaraju pritisak da se nešto promijeni
Mirni protesti su moćan alat jer ne nude sukob, već poziv na dijalog. To je način da mladi jasno i glasno kažu: "Ovo društvo ne funkcioniše kako treba".
Svaka velika društvena promjena krenula je od pojedinaca koji su se usudili stati i reći: 'Ovo nije u redu'. Istorija nas uči da su mirni protesti često donosili najveće promjene. Nelson Mandela je rekao: 'Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu' – a upravo to studenti rade. Oni ne čekaju da neko drugi riješi njihove probleme, već se sami bore za rješenja.
Studentski protesti u Srbiji su više od trenutnog bunta – oni su poruka društvu da mladi nisu samo budućnost, već sadašnjost koja zahtijeva promjene. Kada studenti ustanu, društvo nema pravo da sjedi. Njihova hrabrost i istrajnost podsjećaju nas da prava nikada nisu poklonjena – ona se osvajaju.
Maja Savanović Zorić, psiholog i porodični psihoterapeut
Izvor: Maja Savanović Zorić