Svakoj od njih, država će morati da plati i 2.000 evra odštete, te nadoknaditi sudske troškove koje su imale do sada. Pred Evropskim sudom za ljudska prava zastupala ih je zagrebački advokat Antonija Galić Kondža, prenosi N1.

U porodilištima su majkama govorili da su njihove bebe iznenada umrle nakon poroda. No, žene nikada nisu vidjele tijela svoje dječice, niti im je objašnjeno što se zaista dogodilo. Zato su posumnjale da su novorođenčad oteta i data na nezakonito usvajanje.

Iako su prije par godina podnijele prijave i tražile od nadležnog državnog tužilaštva u Vukovaru da provede istragu, nakon nekoliko mjeseci sve je odbačeno uz obrazloženje da je nastupila zastara. Majke se nisu predavale, te su sada i dokazale da hrvatski istražioci nisu napravili dovoljno kako bi utvrdili sudbinu njihove djece.

Detalji tužbe protiv Hrvatske

U tužbi su opisale kako su nakon poroda uspjele vidjeti svoje bebice i uzeti ih u naručje, da bi im naknadno radnici bolnice rekli da su se djeca naglo razboljela i preminula. Prema navodima iz tužbe, bebe koje su bile rođene 1990. i 1993. iz vukovarske bolnice prebačene su u Novi Sad gdje su navodno umrle, dok je dijete koje je bilo rođeno 1994, prema tvrdnjama osoblja, preminulo u bolnici u Vukovaru.

Godinama kasnije, tačnije 2019. dvije mame vidjele su dokumentarac “Nestale bebe” koji je govorio o nestaloj novorođenčadi u Srbiji. Pomislile su da je možda ista sudbina, odnosno nezakonito usvajanje, snašla i njihove bebe. Kontaktirale su bolnice u Vukovaru i Novom Sadu, tražeći dokumentaciju o porodima i smrti svoje djece. Na kraju su podnijele i krivičnr prijave zbog sumnje da su im djecu oteli radnici vukovarske i novosadske bolnice. Ipak, početkom 2022. prijave su odbačene jer je nastupila zastara.

Kako se država pravdala?

Zastarom je zastupnica Hrvatske pred Evropskim sudom za ljudska prava Štefica Stažnik odgovarala na tužbu protiv države. Naprosto, kaže, država zbog zastare kaznenog progona nije mogla učiniti ništa. Osim toga, hrvatske vlasti nisu imale kontrolu nad bolnicom u ono vrijeme, pa stoga nema ni odgovornosti Republike Hrvatske.

Ipak, Evropski sud za ljudska prava primijetio je da se državno tužilaštvo iz Vukovara niti u jednom trenutku nije pozvalo na činjenicu da nije nadležno za ovaj slučaj, već da bi se radilo o nadležnosti Republike Srbije, prenosi N1.

Šta je utvrdio Evropski sud?

Sud je rekonstruisao da na zahtjeve ove tri mame za informacijama o sudbini njihove djece uglavnom od hrvatskih institucija dobijale samo medicinsku i matičnu dokumentaciju. Kada su one ukazale na nedostatke i nedosljednosti u tim dokumentima i zatražile ekshumaciju, DNK testove i ispitivanje medicinskog osoblja te službenika matične službe, vlasti nisu preduzele ništa ni u jednom od ovih slučajeva.

Doduše, prvotno je vukovarske policija provjeravala je li ekshumacija moguća i zna li se na kojem je groblju dijete sahranjeno, te čuva li vukovarska bolnica baze podataka o tkivima uzetim za potrebe obdukcije. Nakon toga nije više preduzeto ništa, zbog čega je Evropski sud za ljudska prava zaključio da je majkama koje nisu saznale sudbinu svojih beba Republika Hrvatska povrijedila pravo na porodični život koji garantuje Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

“Hrvatska mora napraviti mehanizme uz pomoć kojih će se utvrditi sudbina beba koje su navodno otete iz rodilišta tokom 1980-ih i ranih 1990-ih”, poručio je sud.

Izvor: N1