"Sramota me je iz više razloga. Sramota me je ponašanja čovjeka koji predstavlja grad u kom živim i koji je jedan od rijetkih odlazaka u Banja Luku iskoristio da, umjesto da ponudi rješenja, dodatno produbi jaz i zatvori vrata saradnje.
Isto tako, sramota me je i izjava koje su se mogle čuti o mojim Bijeljincima, o mojim Sembercima. Istočno-bosanski korpus je za stvaranje naše Republike Srpske dao skoro 2000 života. Od tog broja stradalih, najviše je upravo boraca iz Semberije, a da ne govorimo o broju ranjenih.
U Gardi "Panteri", čiji je komandant bio moj otac, LJubiša Savić Mauzer, više od 100 boraca je položilo život u temelje Srpske, a oko 800 je ranjeno. Na kraju, iako ne u ratu, moj otac je izgubio život za Srpsku u miru.
Kao neko ko ne želi tenzije i uvijek apeluje na važnost jedinstva, smatram da građani Semberije i naši borci i njihove porodice, zaslužuju izvinjenje.
Poznajem LJubišu Ćosića i vjerujem da mu nije bila namjera da uvrijedi građane, a posebno ne semberske borce. Ipak, ne ulazeći u dalju polemiku u kom kontekstu je data izjava i šta je bio njen cilj, pozivam ga da uputi izvinjenje građanima Bijeljine i stane na kraj daljem produbljivanju ove teme i podjeli građana.
Izvor: Bijeljina danas