"Početak ovog posta označava dolazak Boga među nas. Jevanđelja su naše životne situacije i dobro je kada čovjek živi Jevanđelja.  To bi trebalo da bude naša stalna spremnost, tokom čitave godine, ako kažemo za sebe da smo hrišćani. Ljudi koji sebe nazivaju hrišćanima žive sa vjerom u Boga da im je ovaj trenutak dat da Boga učine prisutnim u svijetu, ne da ga oponašaju, niti da steknu vrline kojima će one biti dobro, nego da svim što čine učine Boga prisutnim na mjestima kojima smo mi u ovom trenutku. Kada Boga učinimo prisutnim, onda je svako mjesto, pa čak i najveća patnja, mjesto radosti, zato što je Bog sa nama“, rekao je Marković za medije.

Kako je objasnio dimenzija posta je bogoslužbena.

"Post ne služi da bude naš podvig, nego da bude svjedočanstvo našeg prisustva u carstvu Božjem. Jer mi smo već sada stanovnici tog carstva jer smo hrišćani. Naša liturgija je trpeza Gospodnja gdje mi sjedimo u carstvu Božjem, a zatim tu ljepotu Božjeg iznosimo u svijet. Kada dođemo u crkvu i okupimo se, molitva je razgovor sa Bogom, zajednički“, rekao je on.

Izazovi i zadaci u tokom posta

"Treba da sve ovo sklonimo na stranu, da nam ne bude važno da je sve na akciji, da stignemo na određeni događaj, kao što je sada na primjer bio 'blek frajdej', da imamo baš to i to, da prodamo svoju dušu baš za to. Nije problem kupiti, ali je problem prodati dušu za tu kupovinu. A duša se prodaje kad nam je to jedan jedini cilj. Nije problem držati u rukama, ali držati u srcu takve stvari prolaznosti, to je problem“, objasnio je sveštenik.

Izvor: Glas Srpske