Konkretno, vjeruje se da je ovaj izraz nastao sredinom prošlog vijeka u Beogradu. Prva asocijacija i jeste da ćete čuti neku lijepu vijest ili da će vas neko obradovati, ali da li znate zašto se to tako kaže?
Naime, negdje 1950-ih, u Beogradu je živjela poznata interesantna gospođa Dragić, a njena simpatična druželjubivost je uvijek nekako dovodila do svih interesantnih informacija.
Slatka, nasmijana gospođa Dragić je imala zanimljiv hobi. Sve novosti je prenosila gostujući širom grada, ali je uvijek prenosila samo dobre i smiješne vijesti i tako je cijeli grad činila veselim i srećnim.
Prenošenjem dobrih vijesti, sasvim spontano, je vremenom nastao i „klub tračeva“, a za ulazak u klub je bila potrebna jedinstvena lozinka: „Reci Dragićka!“.
Neko vreme je u njenom klubu bio jedan stranac koji nije mogao da izgovori slovo „Ć“, pa je govorio Dragička. Taj nepravilan izgovor je društvu bio izuzetno smiješan pa su ga brzo prihvatili kao novu lozinku.
Klub više ne postoji, ali dan-danas kad želimo da saopštimo radosnu vest, prvo zamolimo za tu simpatičnu lozinku – Reci dragička!
Izvor: Glas Srpske