I dalje čekam da  se oglase suštinski, sa istinskim saosjećanjem i planom daljeg djelovanja, a ne birokratskim jezikom. Pišem ovo bez ikakve želje da skrećem pažnju na sebe i bez želje za bilo kakvim bespotrebnim senzacionalizmom i populizmom. 

Odlučila sam da se obratim prvo jer poštujem zvanje učitelja, nastavnika, profesora. Poštujem sva zanimanja, a naročito poštujem radnika i seljaka, budući da i sama potičem iz radničke porodice. Zato vjerujem da jednostavni i prostodušni čovjek s obrazom ne bi udario profesora po obrazu.

Duboko poštujem rad profesorice Olivere Krsmanović. Bila sam njena mlađa koleginica, i kao takva, s manje iskustva, sa manjim profesionalnim postignućima obraćala sam joj se s poštovanjem i prva joj govorila ,,dobar dan". Vremenom sam svojim radom i karakterom zaslužila njeno poštovanje i više mi nije govorila ,,dobar dan", već kolokvijalno i intimnije ,,ćao". Ja sam ipak nastavila sa ,,dobar dan" - tako sam vaspitana, odrastala u seljačkoj porodici, a školovana kao beogradski đak. Profesori njenih godina predstavljaju još one profesore koji su obrazovali i vaspitavali moju generaciju. To je važno! I dalje je poštujem i saosjećam se s njenom situacijom i dodajem da to nije samo njena neprijatnost, već svih nas! Cijelog društva. Taj roditelj  koji je to učinio, pogriješio je. Nasilje nije za pohvalu. Ali, nije za pohvalu ni da se u predizbornoj kampanji melju i žvaću svakakva obećanja, pamfleti o jeziku, značaju škole, ljepoti našeg poziva - sve s jednim pragmatičnim ciljem, s  nekim pokušajem da se upravo skrene pažnja na samoga sebe i partiju u čijoj areni taj igra i skače. A sada, oni koji imaju obavezu kao politički i društveno odgovorni pojedinci, grupe - ćute.

Profesorica Olivera je profesionalac, uz nju se uči anatomija i to je važno. O čemu tu ima da se polemiše?

Postoje komisije, razni postupci u školskom sistemu koji omogućavaju nadzor nad svačijem radom. Postalo je iritirajuće što se roditelji miješaju u ocjenjivanje. Roditelj je prvi saslušao svoje dijete i vidio da sve zna i takvog znalca poslao ga u školu po ocjenu. Pitam se, što ih onda šalju, što ih sami ne ocijene, a mi samo da se potpišemo?! Ironična sam, naravno.

Obraćam se dodatno s jednom vrstom etičke obaveze jer sam dio školskog sistema, član važnih društava i udruženja i dobijam povjerenje pojedinih portala kao neko ko bi mogao da komentariše aktuelnosti. Ponavljam, ne želim nikakvo skretanje pažnje na sebe jer se obraćam isključivo zato što mi je nedopustivo da najbrojniji dio ovog društva, mi koji smo zaduženi za vaspitanje i obrazovanje mladih ljudi - da mi ćutimo! Čega se bojimo? Šta će ta djeca naučiti onda od nas? Volim Dositejevu misao: ,,Mlada je duša podobna mekom vosku". Budimo podobni Dositeju jer on je vječan, sa prosvjetiteljskim mislima i djelima (bio ministar prosvjete),  a ne prolaznim partijama i grupama okupljenih oko interesa.

Ovo je moja lična podrška profesorici Oliveri Krsmanović, podrška kolege i profesora - i kolumniste portala Bijeljina danas. 

Izvor: Bijeljina danas