U prvom polugodištu ove godine izdato je 3.230 radnih dozvola, od čega se na FBiH odnosi 1.400, Republiku Srpsku 1.538, a Brčko distrikt 292. Najviše ih je izdato za djelatnosti građevinarstva, ostale uslužne djelatnosti, trgovinu i prerađivačku industriju te hotelijerstvo i ugostiteljstvo.

Interesantno, riječ je o sektorima u kojima se prosječna plata kreće od  1.400 do 1.650 maraka. Što se tiče država porijekla stranih radnika, najviše ih je iz Turske, Nepala, Indije, Bangladeša, Kine te susjednih Srbije i Hrvatske.

Kada je riječ o platama radnika u zemljama iz kojih najviše dolaze u BiH, prosječna zarada u Turskoj iznosi oko 780 maraka. Turci u BiH uglavnom rade kao građevinski radnici, dobijajući priliku da zarade duplo više nego u matičnoj zemlji. Ova mnogoljudna zemlja, koja leži na dva kontinenta, inače ima velike probleme zbog visoke stope inflacije koja je tokom prošlog mjeseca iznosila čak 48 odsto.

U još povoljnijoj poziciji su Nepalci, koji zapošljavajući se u BiH mogu zaraditi četiri puta više nego kod kuće. Prosječna plata u ovoj državi, smještenoj na Himalajima, kreće se oko 400 maraka. Postotak ljudi koji rade u ovoj zemlji kreće se samo oko 40 odsto. Kada se odbiju troškovi smještaja u BiH i hrane, oni svojim najbližim mogu mjesečno poslati minimalno dvije “nepalske plate”.

Slična situacija je i kod radnika koji dolaze iz Bangladeša, države u južnoj Aziji koja se takođe suočava sa teškom ekonomskom situacijom, nemaštinom i visokom inflacijom. Prosječna plata iznosi 26.000 bangladeških taka ili nešto manje od 390 maraka.

Kada je u pitanju Indija, iako se radi o ekonomskoj sili koja je u snažnom usponu, zbog činjenice da je riječ o najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu mnogima nije lako naći posao. Prema podacima Ujedinjenih nacija, čak 21 odsto ljudi ili više od 250 miliona Indijaca preživljava sa manje od dva dolara dnevno. Tamošnja prosječna plata iznosi 32.000 indijskih rupija, što je oko 670 maraka. I ova država se suočila sa izuzetnim rastom cijena.

U slučaju onih koji su dobili radnu dozvolu, a imaju državljanstvo Srbije i Hrvatske, njihovi motivi nisu toliko egzistencijalne prirode. Susjedne zemlje otvaraju u BiH razna predstavništva i ispostave firmi, u kojima zapošljavaju i svoje državljane. Kada su u pitanju Kinezi koji dolaze, oni otvaraju svoje prodavnice mješovite robe. Prosjek plate za Kinu je gotovo nemoguće izračunati jer se visina primanja razlikuje od regije do regije, ali i od grada do grada. Minimalna plata iznosi oko 550 maraka, dok, primjera radi, prosječna plata u Šangaju iznosi 3.600 maraka.

Banjalučka kompanija “Krajina klas”, u okviru koje posluje i lanac pekara “Manja”, trenutno zapošljava četrdesetak radnika iz Indije, a kako kaže vlasnik kompanije Saša Trivić, oni su uglavnom zadovoljni uslovima života u najvećem gradu Srpske, ali i primanjima, pogotovo ako su ona u rangu onih koja imaju domaći radnici.

– Uglavnom je riječ o vrijednim radnicima. Ima slučajeva kada to nije tako, ali malo ih je. Doduše, treba biti iskren pa reći da ima i svakakvih poslodavaca. Zbog nedostatka adekvatne radne snage moje preduzeće ima potrebu za još jednim brojem ino-radnika, ali je birokratija veoma komplikovana. Da bismo doveli jednog radnika, recimo iz Indije, potrebno je minimum četiri mjeseca zbog raznih birokratskih procedura. Smatram da bi to trebalo pojednostaviti i uprostiti kako ovdašnji poslodavci ne bi trpjeli – poručio je Trivić koji je i potpredsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske. 

Filipinci biraju Hrvatsku

Filipinci zaobilaze BiH, jer im se finansijski ne isplati. Prosječna plata u ovoj zemlji je 44.800 filipinskih pezoa, odnosno 1.400 maraka. Radije se odlučuju za Hrvatsku u kojoj ih već ima oko 8.500, pri tome zarađujući plate koje idu i iznad 2.500 maraka, prenosi Glas Srpske.

Izvor: Glas Srpske