U početku hobi, a danas žive od uzgoja ruža, ukrasnog rastinja, tuja i čempresa. Na svom imanju uzgajaju deset vrsta sadnica ruža, sorti „poliante“ i stablašica. Posla oko njih ima, priča domaćin Mirko Gajić, ali kada je u svom rodnom zavičaju, ništa mu nije teško. U inostranstvu, priča, nije imao lak život.

–Tamo ima para, ali nema života. Tamo se radi svaki dan 12 sati. Odeš u 9 od kuće, dođeš u 22 sata, i 12, 13 sati sa putem. I nema slobodnog dana, ako hoće pare, zavisi u kojoj branši. Ja sam provodio po šest mjeseci bez slobodnog dana i skoro da to i nije život nikakav. Ovdje je ugodan život, imaš odmor, imaš sve, imaš zdravu porodicu i to je najbitnije. Tamo nema ništa. Mi smo počeli negdje prije 20 godina, ruže, četinari, sve se proda. Dođu kući i odvezu, ovdje u BiH, oni dođu, naruče, sad ide i brzom poštom, sad je malo lakše. Nikakav problem nije bio, samo sad je manja zarada, nije ko prije što je bilo. Prije je bilo manje uzgajivača, sad je malo više, ali još uvijek može da se prodaje – priča Mirko Gajić.

U posao je uključena cijela porodica, ali Mirku u svemu najviše pomaže njegova supruga Biljana. Oazu ruža i zelenila na njihovom porodičnom imanju potrebno je održavati svakodnevno. Čišćenje korova, orezivanje, kalemljenje, prihrana i zaštita, a kako bi ih spasili od visokih temperatura, vrše navodnjavanje sistemom kap po kap, svaki drugi dan. 

-Pretežno radimo sami, sin nam pritekne u pomoć kada je vađenje ruža i tuja. Nemamo radnike uopšte, mi se organizujemo sami. Posao oko ruža jeste zahtijevan, one se prvo bodu, posebno ove godine, korov je poludio da smo non-stop u njivi – priča Biljana Gajić, piše ATV.

Izvor: ATV