Zato se "spuštamo" od svjetkih nivoa, standarda i zadovoljstava i onda htjeli ili ne, zapadamo u našu, lokalnu svakodnevicu sa obiljem problema koje neko ipak mora rješavati. 

Činjenica da je još prije dva mjeseca uredništvo BN radija, u svom programu zapitalo odgovorne kako se ležeći policajci postavljaju po našem gradu i pitali šta su u stvari standardi? Ko odlučuje i po gradu čini žalosne pa i smiješne "projekcije" tih, u načelu, prostih saobraćajnih zapreka, odnosno određenih usporenja za motorna vozila na pojedinim tačkama u gradu. Zasigurno su to djela, očigledno neukih ljudi, na žalost mojih kolega po struci, što nerado ovog puta i pišem jer su negdje dole iza mene, ne po školskoj spremi, nego po znanju i volji da pokažu i dokažu da nešto dobro hoće i znaju uraditi?

Za sad, što je zasigurno, dokazali su da znaju ukidati stare pješačke prelaze, a kad bi se bar još naučili da ih adekvatno i po zakonu označe, to bi bar donekle bio cirkus nižeg nivoa.

Bilo kako bilo, posle deset mjeseci mog laganog "praćenja" njihovog nerada i neznanja, a bez do sada ikakvih naznaka da ih negdje nešto "svrbi", te da su u međuvremenu nešto novo naučili, definitivno sam odlučio da u narednom periodu, tim pojednicima, neću više ništa "praštati" i stidjeti se njihove sramote nego ću naučiti i njihova imena i prezimena i za zadovoljstvom vam ih prestaviti! Zašto?

Pa kao što napisah, prije dva mjeseca su u ulici Srpske vojske, kod lokalnog obdaništa, postavili nove ležeće policajce, na nakaradan i nepravilan način, bar kada je njihovo označavanje i upozorenje vozačima da tu postavljeni. Tim povodom pozvan sam na BN radio da slušaocima dam odgovor i
obrazložim pravila gdje se i na koji način mogu postaviti navedeni usporivači brzine kretanja motornih vozila, i tada smo zaključili da navedeni saobraćajni znakovi nisu adekvatno postavljeni, tj. bez saobraćajnog znaka za dodatno usporavanje saobraćaja kao i pozicije na kojoj su postavili nekompletnu vertikalnu signalizaciju.

Odmah posle toga slao sam dobronamjerne poruke preko mojih kolega i prijatelja da bi to trebalo pod hitno popraviti ali do danas, nikakvih efekata. Vjerovatno smatraju da su bogomdani da sjede u tom Odjeljenju i da rade ili ne rade kako treba. Naprotiv, "gospoda stručnjaci" nastavljaju sa svojim novim "projekcijama" sa još većim paradoksima koje svaki prosječan vozač, a koji je regularno položio vozački ispit, može samo da se "prekrsti sa tri prsta", nasmiješi i na kraju da zaplače, kao naš Nole prije neki dan. Uostalom, pa i to je za ljude!

Novi sporni primjer je urađen u ulici Kulina Bana u smjeru ulaska u istu iz ulice 27. marta?

Pogledajte, ako to još niste uočili, a uz ovaj tekst ide i odgovarajuća fotografija sa te lokacije koja sve "govori".

U nastavku ovog teksta ću još malo o ležećim policajcima, prvo o nim koji u našem gradu "čuče" već 5 i više godina, a nikakvim saobraćajnim znakom nisu nagoviješteni. Tu vam je i odgovor zašto i ove nove, dodatne postavljaju nakaradno.

Inače, ti stari, a sporni, se nalaze i u već spomenutoj ulici Kulina Bana, bliže PU Bijeljina, zatimu ulici Srpske dobrovoljačke garde, (na dva mjesta), a i u ulici Jovana Dučića, preko puta Saborne crkve. Pošteno je i spomenuti neke pozitivne primjere gdje to neko dobro isplanirao, ali i nadgledao postavljanje jer i tih primjera imamo. Prvi ulici Galac, drugi u ulici Kralja Dragutina, a treći u ulici Kulina Bana kod novog pješačkog semafora. I samo na te tri lokacije je urađeno sve, a što na ostalim nije.

Kako?

Pravilo je da pred svaki kružni tok kojem prilazite na pravoj udaljenosti su postavljeni saobraćajni znakovi da brzinu morate smanjiti na 30 km/čas. E, po istom principu i prije svakog ležećeg policajca se mora prvo "narediti" smanjenje brzine na 30 km/čas sa prosječne dozvoljene za Grad Bijeljinu koja iznosi 50 km/čas. Na istom profilu metalnog stuba koji već nosi pomenuti znak za ograničenje brzine, ali odmah ispod, treba dodati znak za ležeći policajac. Takođe, preporučuje se da treća tabla-znak ne dolazi u obzir, ali i da stubovi sa znakovima ne budu viši od 2,5 metara u visinu, a mi ih u gradu imamo i viših od 3 metra. Pa ko će to uočiti u ovim gužvama u kojima smo svakodnevno? Imamo ih i koji se već godinama kriju iza nekog zeleniša, ali nadležni nemaju te makaze za njihovo podrezivanje a i što bi, bitno je da su "usađeni" pa bilo kako, kao i u mnogo čemu, zadovoljavaju formu.

Mnogi pitaju na koliko metara prije pješakog prelaza treba da bude postavljen taj upozoravajući znak. Odgovor je uvijek veoma lagan i prost ali ni to, izgleda ne može svako. Ako je brzina kretanja motornih vozila u dijelu prije tog pješačkog prelaza recimo 30 km/čas, stručnjaci uzmu tabelu, ne moraju učiti napamet, u kojoj jasno piše koliko je tehnički ispravnom auto potrebno da pređe metara da bi brzinu smanjio na 0 km/čas, tj. do potpunog zaustavljanja vozila i na toliko metara moraju postaviti znak upozorenja. Naravno nekad to može biti i malo prije, ali nikako malo posle, odnosno bliže datom mjestu. Isti je princip i za određivanje razdaljine i na dijelovima saobraćajnica gdje se odvijaju i mnogo veće brzine.

I da ovaj članak ne bio isuviše opširan, završavam ga, kao što ste i primijetili samo negativnim primjerima postavljene vertikalne signalizacije. O horizontalnoj sam već nešto malo pisao, ali ozbiljan i detaljniji pristup tek predstoji.

Do tada, poštovani sugrađani, potrudiću se da "dešifrujem" zavrzlamu koje za sada nedokučiva, a to je dobijanje odgovora ko kome u našoj Gradskoj upravi naređuje, ko koga sluša ili nepoštuje i ne sluša, ko koga savjetuje, ko kome polaže račune, a samim tim i odgovara za svoj nerad. Da ne zaboravim, u okviru resronog Odjeljenja za saobraćaj Grada Bijeljina, već dvije godine postoji tijelo pod nazivom Savjet za bezbjednost saobraćaja u kojoj kao prije po "ključu" kada se poštovala nacionalna struktura, sada postoji stranačka zastupljenost, koja na žalost još nikom nije donijela dobra jer delegirani članovi iz svih prijeko potrebnih struktura, institucija i ustanova koji su članovi Savjeta nisu "prave" osobe, naoružane strukom, diplomama i željom da nešto novo i dobro donesu našem gradu. Sve te strukture imaju daleko stručnije kadrove, ali i ako se tu šta promijeni, bojim se da se neće znati ko je je kome podčinjen i ko šta može, uopšte da traži od Gradske Uprave. Recimo ukidanje pješačkih prelaza, a pogoto po zahtjevima koji su dio zvaničnihn zapisnika sa njihovih sjednica.

Na našu sreću kod naše legende Novaka Đokovića se odavno zna ko kosi, a ko vodu nosi i zato mogu porodično da pjevaju "Kosi tata, kosim ja...", a kad ćemo mi obični smrtnici u ovom neregulisanom podneblju znati kada ćemo doživjeti bar jedan primjer uspješnog koraka koji vodi ka izlasku iz ove naše saobraćajne zavrzlame?

Dobro gledajte sve saobraćajne znakove bez obzira da li kompletni, iskrivljeni, oštećeni, okrenuti ili zakrenuti prema obližnjim zgradama ili čak saobraćajnoj kolovoznoj traci ka suprotnom smjeru. Obratite i pažnju na saobraćajne znakove koji stoje kao novi, a da ono na šta nas upozoravaju, definitivno ne postoji pa čak i posle 500 metara. Ovaj primjer je u ulici Srpske vojske, (ispred prodajnog objekta firme "Medaljon Promet") i naša poslednja fotografija to potvrđuje.

Srećno u saobraćaju!

Izvor: Bijeljina danas